Riječ ‘minijatura’, izvedenica je latinske riječi miniare, što doslovno znači ‘’obojiti s miniumom’ ili crvenim olovom.
Taj je pigment korišten za dekoraciju malih slika u antičkim i srednjovjekovnim rukopisima, koje su njime bile obrubljene, a ponekad i obojane. Uobičajeno su te sličice bile malih dimenzija, što je dovelo do etimološke zabune sa ‘’malenošću’’, te se naziv ‘’minijatura’’ uvriježio za minijaturne slike, pogotovo portretne minijature, iako su zapravo, oba pojma nastala iz iste tradicije, a i obje su koristile slične tehnike.
Naspram toga, u azijskoj tradiciji ta se riječ (pravilno) upotrebljava i za slike veličine cijelog lista papira, za razliku od svojih parnjaka na Zapadu. Ovo uključuje perzijske minijature, i njihove mogulske, turske i ostale indijske varijante.
Minijatura iz Vergilija, 5. st. pr.Kr. –jedna od najstarijih sačuvanih oslikanih knjiga. Slika je miniumom u obliku prozora/okvira odvojena od ostatka. Podloga: Pergamena, Lokacija: Vatikan, Rim