Grobne efigije ili gizanti, su figure na grobnici u prirodnoj veličini, koje prikazuju pokojnika ili pokojnike.
Ležeće efigije od keramike i kamena, nalazimo još kod starih Etruščana i Rimljana. No, te su figure bile puno manje i prikazivale su pokojnika kao živog, npr. sjedi za stolom, leži na boku i čita.
U srednjem vijeku, u 12-tom stoljeću, pojavljuju se horizontalne grobne efigije, gdje preminuli leži, kao u smrti. Ležeći lik u prirodnoj veličini prvo je pronađen u grobnicama kraljeva i starijih svećenika, a zatim se proširio na plemstvo. Te su velike efigije izvedene u kamenu, mramoru, drvetu ili izlivene od bronce ili mesinga. Koriste se dalje u renesansi, u rano moderno doba, pa čak i u današnje vrijeme. Kroz razna povijesna razdoblja, izmjenjivale su se figure koje se pokojnika prikazaivale kako leži ili živog, već prema važećoj modi.
U 13-tom stoljeću, efigije se dižu na grobnice (poznate kao grobne škrinje ili oltarne grobnice) i dobivaju ukrase poput lišća, heraldike ili arhitektonskih detalja.
Do kraja stoljeća, dojavljuju se dodatno, likovi žalošćenih prijatelja i rodbine pokojnika.
Poseban tip efigija srednjeg vijeka bio je prikaz pokojnika u stanju raspadanja ili takav lik leži na nižoj razini, ispod ,,prave” efigije – takve su se efigije zvale transi.
Supružnici su prikazani kako leže jedan kraj drugog. Likovi su najčešće prikazani u stanju “vječnog spokoja”, kako leže ruku sklopljenih u molitvi i čekaju uskrsnuće. Nalazimo i likove koji u rukama drže za njih neki značajan predmet, a pod nogama su njihovi ljubimci – često se mogu vidjeti likovi pasa i mačaka. Odjeća pokojnika često uključuje oznake službe i heraldičke simbole, koji ukazuju na društveni status i politički položaj. Sliku često okružuje i tekst, koji opisuje nešto značajno za pokojnika.
Izvorno su bile obojane, ali im je boja s vremenom izblijedila, baš kao i na ,,bijelim mramornim grčkim kipovima’.
Unatoč tome, na očuvanim primjercima, bili u boji ili ne, možemo puno zaključiti o modnim i pogrebnim srednjovjekovnim običajima.
Efigije su još jedan komadić slagalice o životu i srednjovjekovnim običajima koje sam otkrila i dijelim s Vama. Toliko sam fascinirana ovim efigijama, da sam uvjerena, (kako se neki stil nakon nekog vremena ponovo vrati u modu), da će uskoro ova vrsta portreta – u stilu efigije postati jako tražena :-)!
A sad, odoh napraviti svoju dok još ima vremena :-)!