O podlogama za pisanje ~ papirus i pergamena

Uz moje ste radove i tumačenja vjerujem, već dosta naučili o čudesnim slova kojima je ukrašena pisana ljudska povijest. Vrlo sam Vam malo govorila o važnoj temi  podloga za pisanje, na kojima se odvijala starovjekovna kaligrafija. Najprije ću Vas pobliže upoznati s najpoznatijim i karakterističnim podlogama korištenim u kaligrafiji Starog Svijeta – papirusu i pergameni.

Pošto je priča o papiru  dugačka sama za sebe, o njemu ću drugi put.

Podaci su prikupljeni iz raznih izvora, ali i mog vlastitog iskustva, jer sam napokon imala čast i zadovoljstvo osobno isprobati ove materijale.

Papir kojeg danas koristimo, često uzimamo ”zdravo za gotovo”.  Ako pogriješimo u pisanju, zgužvamo ga i bacimo u smeće. Često i ne upotrijebivši obje njegove strane. Rijetko kome prođe kroz glavu njegova stvarna vrijednost ~ to je ”samo komad papira”.

No, znate li da nam je papir u ovoj formi došao tek pred koju stotinu godina?

Na čemu su ljudi dotad bilježili svoja pisma te kako su uopće došli do nečeg podatnog za pisanje u današnjem smislu, saznajte u nastavku.

  Najstariji nam podaci govore da je prvo pisanje slova prvog pisma u današnjem smislu ~ klinastog pisma u Sumeru (cca 3500. pr.Kr.)  izvedeno na glinenim pločicama.

 

No, jasno je da takva podloga, kao ni podloge poput kamenih stijena ili posuđa, osim za pohranu, nisu praktične za prenošenje, ni razmjenu pisane riječi, osim za neko brzo pisanje ili neki nepomični spomenik.

Papirus

Jedna od najpoznatijih podloga za pisanje na svijetu, a ujedno i jedna od onih koje su se najduže koristile u ljudskoj povijesti je ~  papirus.

U Egiptu se papirus skupljao još od 6000.g.pr.Kr. i koristio u razne svrhe osim za pisanje.
Najstariji zapis na papirusu otkriven je 2013. g, a datira iz 4. dinastije, cca 2500.g.pr.Kr. Od 3.-11.st. koristi ga se sporadično, ali moguće ga je dobaviti i u naše doba. 

Papirus se dobiva iz biljke Cyperus papyrus, svete biljke iz egipatskog mita o Postanku, simbola ponovnog rođenja.

Ova biljka iz porodice trski, voli vlažnu klimu, baš kakva je uz rijeku Nil. Ironično, danas je papirus rijedak čak i u Egiptu, raste kao divlji papirus, manji od onog antičkog.

Već je negdje u 2.st.pr.Kr. papirus bio gotovo na rubu istrebljenja zbog prevelike upotrebe. Nikakvo čudo ~ raste gotovo samo u porječju Nila, puno ga se koristilo u samome Egiptu: za pisanje, za izradu užadi, košara, obuće, brodića…

Na njemu su se zapisivali  vjerski i duhovni tekstovi, pisma, službeni dokumenti, pjesme i priče, medicinski, znanstveni ili tekstovi tehničke prirode, magične rasprave i književnost. Proizvodnja je bila dugotrajna i osjetljiva pa su si ga mogli priuštiti samo imućniji građani.

Da ne spominjemo koliko je tek bio popularan u ostatku tada poznatog svijeta ~ zapravo je cijela pisana umjetnost antičkog svijeta ovisila o opskrbi iz Egipta. 

Stari Egipćani nikad nisu zabilježili proces proizvodnje(!?), već se na temelju rekonstrukcija pretpostavlja se da u se listovi za pisanje od papirusa dobivali na slijedeći način:

Unutrašnjost stabljike rezala se u trake, koje su poslagane u dva međusobno okomita sloja, učvršćene nekim vezivom poput muljevite vode Nila. Te se slojeve prešalo i sušilo da bi se formirao jedan list papirusa.

slaganje traka u mrežu
Hipokratova zakletva na papirusu

Na takvim samim listovima su se zapisivali manji tekstovi, računi i sl. Za duže se tekstove pak, spajalo u niz pa 20-ak takvih listova i namotalo ih se na drvene štapove, što je formiralo scapus ili rollu (svitak), prve knjige grčkog i rimskog svijeta
(najdulji je dugačak čak 40m!)

svitak od papirusa

Pergamena

Korištenje kože kao podloge za pisanje poznato je već nekoliko tisućljeća. Što ne čudi, jer su ljudi u davnim vremenima koristili doslovno svaki korisni dio materijalnog svijeta.

 Čak i kod Asiraca i Babilonaca poznatih po klinastom pismu i glinenim pločicama nailazimo na zapise na pergameni, još od 6.st.pr.Kr.

U Egiptu su pronađeni zapisi na koži čak iz doba 6. dinastije (oko 2400. pr.Kr.), a tradicionalno je korišten u rabinskoj literaturi arapskog svijeta, kao i u ranom Islamu.

No ipak, smatra se da je postupak proizvodnje prave pergamene usavršen u gradu Pergamu u helenističko doba, negdje u 2.st.pr.Kr.

Dogodilo se tako, da je nakon smrti Aleksandra Velikog 323.g.pr.Kr. njegovo kraljevstvo podijeljeno na tri dinastije koje su se borile za prestiž i pokušavale dokazati da su baš oni dostojni zvati se zakonitim nasljednicima Aleksandrovim. Na svu sreću, nadmetali su se u kulturnim, a ne ratnim dostignućima – npr, bilo je popularno graditi velike knjižnice!

Naročito su se trudili u gradu Pergamu, gdje je kralj Eumenes II. želio da njihova stoljeće mlađa knjižnica, u slavi, broju knjiga i učenjaka, nadmaši onu u Aleksandriji. Aleksandrijska je knjižnica tada, u 2.st.pr.Kr, imala oko 500.000 svitaka, a u Pergamu ih se nalazilo oko 200.000. Ta je utrka poprimila odlike pravog rata  na kraju kojeg je povučen drastičan potez ~ Ptolomejeveći su zabranili izvoz papirusa u Pergam!

rekonstrukcija Pergama

Uslijed krize oko nestašice papirusa, u Pergamu su se prilagodili situaciji i brzo našli odgovor ~ usavršili su i promovirali metodu izrade pergamene kao podloge za pisanje, do te mjere da današnja legenda tvrdi da je pergamena tamo i otkrivena!

Ovo je rješenje brzo prihvaćeno i postalo opće rašireno diljem Evrope. Smanjena je egipatska dominacija nad materijalima, a do 3.st. pergamena je potpuno zamijenila skuplji i već gotovo nedostupni papirus te započela novo razdoblje razmjene i pohrane znanja, a i pomogla prelazak iz forme svitka u formu knjiga. Njena prevlast traje sve do 15.st. kad papir polako preuzima vodstvo koje je zadržalo do danas.

Zahvaljujući tome što je pergamena možda najtrajnija od svih materijala, imamo i najviše sačuvanih povijesnih kaligrafskih dokumenata i najnevjerojatnijih iluminatorskih dostignuća  baš na njoj. Od davnina se je upotrebljavala za važne dokumente, diplome, Biblije, manuskripte, grbovnice, ugovore, zemljišne zapise i slično, a i danas s koristi kod naročito važnih umjetničkih djela.

Pergamena se najčešće dobiva od kože janjaca, teladi i koza. Na engleskom se jeziku podloga od teleće kože naziva vellum, koji potječe od francuske riječi veau
Može je se dobiti i od kože konja, zeca ili vjeverice.

Proizvodnja pergamene je, poput svega u Staro Doba, dugotrajan, spor i složen proces, koji zahtjeva pažnju i strpljenje ~ s uistinu divnim rezultatima 😍  

Proces izgleda otprilike ovako: nakon što se zguli koža sa životinje, namače se 1 dan u vodi, te se očiste sve dlake i meso.

Kožu se oko 8 dana namače u lužnatoj tekućini za uklanjanje dlačica, (koja je ranije uključivala vapno i fermentirane tvari, a danas se još dodaje i natrijev sulfid). Ovaj se proces mora raditi pažljivo ~ ako je koža ostane predugo u ovoj tekućini oslabi se i ne može izdržati narednu fazu obrade ~ rastezanje na drveni okvir.

Kožu se potom pričvrsti na jednostavan drveni okvir s čavlima užetom ili kožnim trakama.

Dok se rasteže, pergamentar ili parchminer  struže površinu kože posebnim zakrivljenim nožem zvanim lunellum.

Pri tom struganju, koža se kvasi i suši nekoliko puta. Kako je u koži čisti kolagen, kad se pomiješa s vodom daje svojevrsno ljepilo koje omogućuje koži da zadrži formu i kad se skine s okvira.

skidanje slojeva
uklanjanje dlaka
rastezanje pergamene

Na kraju pergamena prolazi još niz tretmana kako bi bila još ljepša i glatka i bolje upijala tintu ~ u kožu se utrljava: prah kamena plovućca za glatkoću; paste i praške od kalcijevih spojeva da ne bi curila tinta; pastu od vapna, brašna, bjelanjka i mlijeka da bi pergament bio gladak i bijel. 

Kao da sama po sebi nije dovoljno zanimljiva, spomenut ću još jednu osobinu ~ radi svoje strukture, moguće ju je iskoristiti više puta kao podlogu za pisanje, što se često činilo od 7-9. st. Rukopise bi se očistilo i spremilo za novi tekst. Često se taj stari nazire ispod novog ~ takvi se rukopisi nazivaju palimpsesti.

Umijeće proizvodnje ove naročite podloge ostalo je sačuvano do današnjih dana ~ naime, široka upotreba pergamene zamire krajem  15. stoljeća. Poput većine trendova, ponovo ulazi u modu krajem 20.st, kad se podloge od kože koriste za posebno važne i značajne dokumente, uglavnom umjetničke prirode, zbog svoje kakvoće i posebnosti, a tako je ostalo i do danas.

Vjerujem da je Vama vegetarijancima i životinjoljupcima bilo pomalo teško čitati gornje retke i opise vezane uz naše četveronožne prijatelje ~ dobra vijest za Vas je da je to mučilo i naše pretke, te se oko 19. st. uspio naći način proizvodnje pergamentnog papira,  koji se dobiva od biljnih celuloznih vlakana, od biljaka poput jele, pamuka ili lana ~ iako nije toliko dugotrajan, po teksturi podsjeća na pravu pergamenu od kože.

Zaključak

Po mom iskustvu, i papirus i pergamena su bez rasprave i sumnje, fantastične podloge za pisanje. Ja sam se u obje jednostavno reći – zaljubila na prvi pogled!

Kod papirusa me zadivila njegova tekstura i uzorci, a još više njegova podatnost. Nije toliko ravan te se mora pažljivo pisati po njemu da pero ne zapne za vlakna.

 U jednom sam času napravila rupu u njemu – koju sam popravila tako da sam ga malo namočila, popravila vlakna i sve se ”samo zalijepilo ” ~ nevjerojatno!

Pergamena je također fantastična – kad sam pri radu napravila greškicu, jednostavno sam je ~ sastrugala nožem bez da se išta vidi ~ baš kao u stara vremena! Da ne spominjem njen božanstveni miris i mekoću pod rukom – uistinu se ponaša kao da je živa!

Što se tiče trajnosti, i pergamenu i papirus potrebno je čuvati u odgovarajućim uvjetima, pri čemu je papirus pritom puno osjetljiviji i zahtjeva suhe uvjete, dok je pergamena izdržljiva, može preživjeti i nekoliko tisuća godina!

Sigurno se pitate – gdje se i mogu li se ovi materijali danas uopće  nabaviti? 

Što se papirusa tiče, čujem da ”onog pravog” više nema u Egiptu, već da se uvozi iz Francuske? Pretpostavljam da bi u plodnom hrvatskom tlu uspio? Tko zna, možda ga netko proba uzgojiti i otvoriti proizvodnju i kod nas 🤓😎.

Što se tiče pergamene, sreća za mene da je u Hrvatskoj je preživjela još jedna radionica kože koja se bavi izradom pergamene (od njih 15ak, koliko ih prije postojalo)… Možda poraste potražnja pa ih bude još, tko zna?

Sad kad znate osnovne stvari o papirusu i pergameni, naručite Vaše Kalidare na ovakvim posebnim podlogama i sačuvajte ih za naredna…. tisućljeća 😄

Od sveg vam srca hvala na pažnji, nadam se da Vam je bilo zanimljivo 💓

IZVORI:

https://nova-akropola.com/kulture-i-civilizacije/tragom-proslosti/kako-je-odgonetnuto-klinasto-pismo/
https://www.atlasobscura.com/articles/the-fierce-forgotten-library-wars-of-the-ancient-world
https://www-worldhistory-org.translate.goog/Egyptian_Papyrus/?_x_tr_sl=en&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=hr&_x_tr_pto=op,sc 
https://sites.dartmouth.edu/ancientbooks/2016/05/23/67/
https://apps.lib.umich.edu/papyrus_making/pm_intro.html
https://apps.lib.umich.edu/papyrus_making/slides.html
https://www.britannica.com/topic/papyrus-writing-material
https://www.metmuseum.org/art/collection/search?department=10&showOnly=highlights&q=the+oldest+egyptian+papyrus

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.